Učila sam uz pomoć personalne asistentiknje koja mi je neophodnu literaturu za polaganje kolokvijuma i izradu studentskih radova snimala na diktafonu, kazala je Nevena Kovačević iz Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

Ova 29-godišnja djevojka je završila studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka, a sada je na master studijama.

Za nju, kao i za hiljade osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida, na fakultetima nije dostupna literatura na Brajevom pismu.

Univerzitet Crne Gore (UCG), na kojem studira više od 20.000 osoba, nema nijednu knjigu na Brajevom pismu, zbog čega studenti sa oštećenjem vida ispite uglavnom spremaju uz pomoć personalnih asistenata ili porodice i prijatelja. One se ne mogu naći ni u većim crnogorskim knjižarama.

U Crnoj Gori je, prema posljednjem popisu stanovništva, gotovo 14.500 stanovnika prijavilo da ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, a više od 90 odsto ispitanika koji su učestvovali u upitniku CIN-CG na ovu temu saglasno je da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za njihove potrebe.

Crna Gora se krajem prošlog mjeseca pridružila Evropskoj uniji i još 80 zemalja svijeta koje su ratifikovale Marakeški sporazum, koji ima za cilj da olakša pristup štampanim djelima za osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Prve knjige na Brajevom pismu pojavile su se na prostoru Crne Gore sredinom prošlog vijeka, kada je u Perastu a potom u Risnu osnovana škola za djecu sa oštećenim vidom, navodi se na internet stranici Biblioteke za slijepe Crne Gore, čije je sjedište u Podgorici.

Neke od tih knjiga i udžbenika iz prošlog vijeka se još čuvaju. Biblioteka sada raspolaže sa više od 24.000 bibliotečkih jedinica, od čega je na Brajevom pismu više od 2.500. Biblioteka na godišnjem nivou izda oko 20-ak novih naslova na Brajevom pismu i oko 100 publikacija u “Daisy” formatu (audio knjige).

”Produkcija publikacija na Brajevom pismu je najskuplja od svih pristupačnih formata zbog čega se i kod nas i u drugim sredinama te građe proizvodi manje u odnosu na publikacije u drugim pristupačnim formatima”, pojasnili su iz Biblioteke za CIN-CG.

U Biblioteci se mogu naći knjige crnogorskog pjesnika Radovana Zogovića, nobelovca Iva AndrićaAgate KristiErnesta Hemingveja i Hansa Kristijana Andersena.

Zbog specifičnosti samih Brajevih knjiga, načina štampanja i proizvodnje, knjige koje izdaju moraju ispuniti određene kriterijume. Iz Biblioteke su kazali da se prije svega rukovode željama i potrebama svojih korisnika, ali isto tako knjiga na crnom tisku mora imati jak otisak i poželjno je da bude na latiničnom pismu.

Sama proizvodnja jedne Brajeve knjige ima nekoliko faza, a početna je skeniranje knjige, stranu po stranu, zatim ispravljanje grešaka i formatiranje u posebnom programu za obradu knjige, nakon čega slijedi njeno štampanje. Koristi se Brajev papir od 140 do 180 grama. Knjige na Brajevom pismu štampaju se na posebnoj Brajevoj štampariji i rade se u formatu A4.

”Stoga su ove knjige dosta kabaste i teške. Tako da će knjiga koja na crnom tisku ima oko 200-300 strana, na Brajevom pismu biti odštampana na 2 do 3 Brajeve sveske”, pojasnili su iz Biblioteke.

Knjige ustupaju korisnicima u Biblioteci, ličnom dostavom ukoliko korisnik živi u Podgorici ili putem pošte bilo gdje u Crnoj Gori bez naknade. Biblioteka ima četiri područna odeljenja u pristupačnom formatu pri gradskim bibliotekama u Herceg Novom, Pljevljima, Baru i Bijelom Polju.

Na pitanje koliko je regionalna saradnja značajna u tom dijelu, iz Biblioteke su ukazali da povremeno organizuju i međubibliotečku razmjenu, što je jedan od načina na koji uvećavaju svoj fond.

Poslanici su krajem decembra u Skupštini Crne Gore glasali u korist ratifikacije Marakeškog sporazuma, ali o ovom pravnom aktu nije bilo rasprave na plenumu, već samo na skupštinskim odborima.

Marakeški sporazum ima cilj da poveća pristup knjigama, časopisima i drugim štampanim materijalima za onu populaciju u svijetu koja ima poteškoće u čitanju štampanih materijala. Namjera je da se ovaj cilj postigne tako što će se olakšati kreiranje i prekogranična raspodjela pristupačnih kopija. Prekogranična razmjena djela znači da je dovoljno da svako djelo u pristupačnom formatu bude kreirano jednom. To znači da države mogu ujediniti svoje napore, povećavajući na taj način ukupan broj pristupačnih formata.

Svake godine se širom svijeta objavljuju milioni knjiga, a samo jedan do sedam odsto su raspoložive za 285 miliona osoba u svijetu koje imaju problem sa vidom, od kojih 90 odsto žive u zemljama sa niskim primanjima, pojasnila je poslanicima državna sekretarka u Ministarstvu ekonomskog razvoja Milena Lipovina Božović.

Kovačević i njena koleginica iz Saveza slijepih Anđela Dragović mišljenja su da je jedan od razloga za mali broj sadržaja i to što se najveći dio informacija u današnje vrijeme plasira putem modernih tehnologija, odnosno interneta, čime se umanjuje značaj korišćenja Brajevog pisma.

Na pitanje CIN-CG na koji način se može unaprijediti stanje u ovoj oblasti, Kovačević poručuje da bi trebalo početi sa štampanjem udžbenika na Brajevom pismu u svim osnovnim školama.

”Jer se često dešava da učenici oštećenog vida koji se školuju u redovnim školama, zbog nedostatka pristupačnih knjiga nijesu u mogućnosti da nauče Brajevo pismo, što svakako utiče i na kvalitet njihovog procesa obrazovanja”, kazala je ona, dodajući da bi isto trebalo učiniti i kada se radi o srednjem i visokom obrazovanju jer bi na taj način osobe oštećenog vida postale samostalnije i mogle lakše da pripreme neophodno gradivo.

Resursni centar za djecu i mlade Podgorica radio je na prilagođavanju jednog dijela literature za određene razrede i predmete, a kao pozitivan primjer kada su u pitanju srednje škole istakle su pripremu čitanki za prvi i drugi razred srednje škole na Brajevom pismu i audio formatu.

To što na fakultetima ne postoji literatura na Brajevom pismu studentima oštećenog vida značajno otežava proces visokog obrazovanja.

”Sve ovo su alternativna i kratkoročna rješenja, koja nijesu sistemska, pa samim tim ne obezbjeđuju ravnopravnost i jednakost osobama oštećenog vida u procesu obrazovanja”, kazala je 24-godišnja Dragović za CIN-CG.

Dragović trenutno studira pravo.

”Kada je riječ o dijelu literature koji se godinama ne mijenja na Pravnom fakultetu, taj dio udžbenika sam najčešće dobijala u skeniranom formatu od strane ranijih studenata, pa sam mogla da koristim. Kada je u pitanju novija literatura, gradivo i studentske radove najčešće sam pripremala uz pomoć personalne asistentkinje”, kazala je ona.

Sagovornice CIN-CG koristile su usluge personalnih asistenata posredstvom Udruženja mladih sa hendikepom. Korišćenje personalnog asistenta bilo je dostupno samo za određeni vremenski period vezan za trajanje projekta Udruženja. U njihovom slučaju, imale su mogućnost da same odaberu osobu koja će im biti personalni asistent, bilo da je riječ o nekom koga su same predložile ili se prijavio na poziv Udruženja.

One su dodale da su ostalim kolegama sa oštećenjem vida pomagale tako što su im slale djelove literature koje su imale u pristupačnim formatima. Smatraju da bi na svim univerzitetima u Crnoj Gori trebalo raditi više na unapređenju pristupačne literature za studente oštećenog vida tako što će im ista biti obezbijeđena bilo na Brajevom pismu, bilo u elektronskom ili audio formatu.

Direktorica Centralne univerzitetske biblioteke UCG Bosiljka Cicmil kazala je za CIN-CG da ta ustanova “trenutno nema publikacija na Brajevom pismu”.

Kazala je za CIN-CG da su u okviru projekta Trans2Work dobili specijalizovanu opremu u vrijednosti oko 26.000 eura, koja služi za transponovanje štampanih materijala u pristupačne formate za ove ljude, kao i za samo korišćenje pristupačnih formata. Osim toga, obezbijeđen je prostor za buduću Čitaonicu za pristupačne formate u neposrednoj blizini glavne čitaonice Biblioteke, u kojoj će biti smještena navedena oprema i u kojoj će se nabavljati i pripremati materijal za učenje i rad ovih osoba.

”Kao polazna osnova za pripremu literature za potrebe OSI može poslužiti Digitalni arhiv UCG, koji je 2012. godine na UCG implementirala upravo CUB u okviru Tempus projekta Novi bibliotečki servisi na univerzitetima Zapadnog Balkana. U njemu se za sada nalaze sve doktorske disertacije odbranjene na UCG od 2013. godine i dio disertacija koje su odbranjene do tada, a koje se naknadnom digitalizacijom pohranjuju u repozitorijum”, kazala je ona.

Vršilac funkcije dekana Filološkog fakulteta Igor Lakić kazao je za CIN-CG da njihova biblioteka, koju dijele sa Filozofskim fakultetom, nema izdanja na Brajevom pismu.

Na Filološkom fakultetu četvoro studenata su osobe sa invaliditetom, ali nemaju studenata sa oštećenjem vida, dok na Filozofskom fakultetu ima jedan student sa oštećenjem vida na trećoj godini Studijskog programa za sociologiju.

”Objašnjeno mi je da se za njega literatura skenira, prebacuje na kompjuter, tako da studnet koristi literaturu uz pomoću čitača”, kazao je on.

Dekan je dodao da su u okviru jednog projekta čiji je on koordinator planirali ove godine obuku nastavnog kadra za rad sa osobama sa oštećenjima vida i sluha.

Sanja Grbović sa Pavnog fakulteta UCG kazala je za CIN-CG da trenutno imaju dva studenta sa prijavljenim djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Pravni fakultet nema literaturu na Brajevom pismu, a sagovornica ističe da je toku niz projektnih aktivnosti putem kojih Fakultet namjerava obezbijediti svojim studentima pomenutu literaturu.

”Nedostatak literature na Brajevom pismu naši studenti nisu smatrali preprekom prilikom studiranja. Zahvaljujući softverima koji koriste lica sa djelimičnim/potpunim oštećenjem vida (kako na svojim mobilnim telefonima tako i na kompjuterima) omogućeno im je da skenirane knjige (koje se konvertuju iz PDF formata u Word) reprodukuju u audio snimak”, kazala je ona.

Napominje i da problem koji se može javiti sa literaturom koja je na Brajevom pismu, kako navode njihovi studenti, odnosi se na relativno brzu potrošnost knjiga, koje ukoliko nisu adekvatno konzervirane u biblioteci, kao i ukoliko nisu pravilno korišćene, mogu biti vrlo brzo i neupotrebljive. Još jedan mogući nedostatak pomenute literature jeste i njena obimnost u reprodukciji stranica predmetnih udžbenika, koja bi bila znatno obimna.

”Upravo iz tih razloga, navodi se kao najlakša, i ujedno najpristupačnija opcija za studente sa djelimičnim/potpunim oštećenjem vida, ili audio snimak knjige, koji bi bio realizovan od strane profesionalnih spikera ili korišćenje softvera koji automatski reprodukuju u audio snimak tekst knjige koji je prethodno konvertovan iz PDF-a u Word. U tom smislu naša biblioteka je uvijek bila na raspolaganju studentima u dostavljanju predmetnih udžbenika i ostalog materijala potrebnog za polaganje ispita”, navela je ona.

Iz Saveza slijepih i Biblioteke za slijepe na kraju se nadaju da će doći do primjene Marakeškog sporazuma, ali da je neophodna adekvatna implementacija od strane samih država, odnosno državnih institucija kako bi on ispunio svoju suštinsku namjenu.

Većina zna nekog sa oštećenjem vida

Osam od deset osoba u Crnoj Gori zna nekog ko ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, rezultati su upitnika koji je sproveo CIN-CG, preko platforme Aktivno izvještavanje građana (ECR) koja je postavljena na sajtu, kako bi građani mogli da iznesu mišljenje o određenom problemu.

Među 106 onih koji su popunili upitnik, manje od 10 odsto smatra da se država u dovoljnoj mjeri brine o položaju slabovidih osoba u društvu (9). Da se država nedovoljno brine smatra većina (72) ispitnika, a čak petina (25) da se uopšte ne brine.

Oko četvrtine ispitanika zna nekog ko koristi Brajevo pismo, ali je mnogo više onih koji ne znaju – 77 ispitanika.

Na pitanje da li je Brajevo pismo dostupno u Crnoj Gori, najveći broj ispitanika (nepunih 50 odsto) nije znalo da odgovori na ovo pitanje, više od trećine smatra da nije dostupno, a samo sedam ispitanika mišljenja je da je dostupno.

Nekoliko ispitanika je odgovorilo da je na ovu literaturu nailazilo u Biblioteci za slijepe ili u Resursnom centru, a jedna od njih istakla je da je literaturu na Brajevom pismu “lijepila na proizvodima firme čiji sam bila radnik, koja je uvijek vodila računa o tome”.

Više od 90 odsto ispitanika takođe smatra da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu (udžbenike/knjige) za potrebe osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Piše: Miloš Rudović

Preuzeto: vijesti.me

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.