Piše: Lejla Kalač

Danas, u svijetu digitalizacije i dostupnosti svega, teško je vaspitati djecu pravim vrijednostima i uputiti ih da poštuju i razumiju različitosti. Djeca, a kasnije i mladi su svakodnevno izloženi raznim uticajima koji se nekada manifestuju u različite oblike govora mržnje, te tako negativno utiču njihove ličnosti.

Iako se količina govora mržnje ne može precizno kvantifikovati, sudeći prema sadržaju koji je
dostupan u online prostoru, nje je svakako previše. Mladi ljudi pod uticajem socijalne zbilje u
kojoj žive, starijih, kao i trendova koji su aktuelni, ne samo u Crnoj Gori, već i u zemljama
regiona bivaju sve više skloni radikalizaciji koju pojavljuju na različite načine.

Po mišljenju iskusnog pedagoga i psihologa, Esada Plunca, koji je svakodnevno radi sa
djecom i mladima, govor mržnje prisutan je u svakodnevnom životu mladih u različitim
oblicima.

“Govor mržnje u našem društvu je itekako zastupljen u različitim oblicima. Dijete se rađa kao
“prazan papir”, a roditelji su ti koji od najranijeg doba formiraju njegovu ličnost, tako da
praktično od rođena se djetetu moraju usađivati dobre stvari koje će se kasnije manifestovati
na pravi način i od najranijeg djetintva treba uticati na dijete da ne mrzi različitosti, već da uči
o njima i da ih prihvati. Konkretno govor mržnje nije genetska predispozicija, već neka
“mana” koja se stiče odrastanjem, a na koju utiču razni faktori iz društva, zatim ,političkog
života i razni stavovi po pitanju vjere, nacije ili rase. Nekada i roditelji iz svog govora i
izražavanja treba da izbrišu svaki oblik govora mržnje, jer to jača etičke principe kod djeteta,
jača sigurnost, te oslobađa mladog čovjeka i daje mu kreativnije mogućnosti za život i
obrazovanje. Pored govora mržnje koji je možda najizraženiji kada su nacionalna pitanja u
fokusu, u našim sredinama imamo i netolerantan govor koji se bazira na socijalnu,
ekonomsku pripadnost. Ipak na udaru govora mržnje najčešće su pripadnici marginalizovanih
grupa” smatra on.


Kada se govori o uticaju na mlade, neizostavno je pomenuti internet i društvene mreže, kao i
sadržaji koji se plasiraju putem ovih kanala, a koji mogu negativno da utiču na djecu i mlade
u formiranju glavnih crta ličnosti i njihovog načina komunikacije, ističe Plunac.

Plunac, foto: privatna galerija

“Prisustvo telefona i društvenih mreža itekako utiču na razvoj djece i mladih. Mi psiholozi
smatramo da je maksimalno vrijeme za upotrebu telefona na dnevnom nivou 10 minuta, jer
sve preko toga će negativno uticati na mlade ljude, koji nailaze na razne sadržaje, ne samo
govora mržnje, već su tu razni oblici nasilja, koje se kasnije u negativnom smislu manifestuje
kroz život. Takođe, upotrebom telefona, tableta ili društvenih mreža, dijete gubi osjećaj za
prostor i uopšte za realan svijet, jer se često dešava da dijete formira neki svoj virtuelni
prostor i zaboravi na stvarnost i svakodnevnicu” dodaje on.


Govor mržnje kao posljedica brojnih faktora, može se suzbiti, kako Plunac smatra, jedino
kroz obrazovanje i edukacija mladih, ali njihovih roditelja.


“Mnogi mladi bračni parovi nisu svjesni da je dijete “Čovjek u malom”, i da ih od samog
početka vaspitavanja treba usmjeravati i ispravljati u govoru izražavanja, ne davati im
prostora za govor mržnje i ne dozvoliti da se usade pogrešne navike, koje će se samo
ponavljati dalje kroz život, jer sav proces vaspitanja potiče od roditelja. Zatim, tu je i
obrazovni sistem koji je po mom mišljenju malo devolviran jer nemamo kao nekada sistem
obrazovanja koji je možda bio malo “preglomazan”, ali mnogo više funkcionalniji od ovog
sada, koji je sve manje usmjeren ka djeci i mladima, a naročito se ispoljava kroz slabu
saradnju nastavika i roditelja. Ne smijemo se učiti da vještački jedni druge uvažavamo,
moramo biti prvo iskreni prema sebi pa onda prema drugima”, zaključuje Plunac.


U Crnoj Gori, prema istaživanju Monstata iz novembra 2021. godine, pristup internetu kod
kuće ima 80,8 odsto domaćinstava, a da se zaključiti da su mladi među najčešžim korisnicima
obzirom da pripadaju generaciji koja odrasta uz nove tehniologije.


Učenik Gimnazije “30.septembar” iz Rožaja, Aleksandar Radević, ističe da mladi intenzivno
koriste internet i društvene mreže, a da je ovaj pri tome govor mržnje svakodnevno prisutan u
našem društvu.


“Govor mržnje, iako neprijatna pojava, sve više je normalna prilikom iskazivanja negativnih
emocija. Uzimajući u obzir burnu istoriju ovih prostora i raznih gnusnih događaja koji su
ostavili veliki trag u društu i napravili ogromne podjele naroda, smatram da ti događaji treba
da ostanu u prošlosti, gdje im je i mjesto. Mladi su ti koji su najviše pogođeni i koji često
budu zatrovani mržnjom od strane starijih, koji su bili svjedoci prošlosti, koju sada svjesno ili
ne pokušavaju prenijeti na mlađe generacije. Sasvim je normalno doživjeti govor mržnje
usmjeren prema nama, prije ili kasnije u životu. Smatram da je najbitnija naša reakcija na isti, jer će se uvijek naći neko da nas voli ili mrzi, ali najvažnije je da mi ne postanemo demoralisani i da ne “padnemo” pod uticajem riječi inspirisanih negativnim emocijama i

Radević, foto: privatna galerija

lošom namjerom. Takođe smetram da se govor mržnje ne može u potpunosti suzbiti, ali može
se dosta spriječiti kroz edukaciju stanovništva i podizanjem svijesti kroz učestvovanje u
raznim društvenim aktivnostima. Moje mišljenje jeste, da se mladi moraju oduprijeti, ići
naprijed i ne živjeti u prošlosti kojoj nisu bili ni svjedoci. Naravno, prošlost ne treba
zaboraviti, na događaje i žrtve treba gledati uz najveći pijatet, ali ne treba živjeti u istoj.
Mladi, kao budućnost svakog normalnog društva , moraju živjeti u sadašnjosti i sa
optimizmom gledati na budućnost”, smatra Radević.
Mediji igraju ključnu ulogu u procesu borbe protiv govora mržnje, kako kroz narativom koji
plasiraju, tako i načinom na koji moderiraju komentare publike na svojim internet
platformama.


Studentkinja ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Alejna Pepić, smatra da bi mediji
trebali da imaju značajniju edukativnu ulogu i da se nivo medijske pismenosti mora podići na
veći nivo, kako bi na taj način doprinijeli borbi protiv govora mržnje.

Pepić, foto: privatna arhiva


“Smatram da je kod nas zastupljen govor mržnje, ali ne u nekoj velikoj mjeri, koja može da postane nepodnošljiva. Zbog svih dešavanja izazvanih korona virusom, nisam se puno susretala sa kolegama i nisam ostvarivala veliki kontakt, ipak u nekoj manjoj mjeri osjetila sam da raste govor mržnje u odnosu na nacionalnu pripadnost. Mišljenja sam da je na to veliki uticaj imala tadašnja trenutna politička situacija u Crnoj Gori.U suzbijanju govora mržnje imaju presudnu ulogu mediji koji imaju ogroman uticaj na stanovništvo i preko njih bi institucije mogle da utiču kroz razne edukacije na smanjenje stempena govora mržnje koji je
prisutan u javnom prostoru”, zaključuje Pepić.


Mladi su sve više prepoznaju govor mržnje, svjesni su njegove toksičnosti, ali smatraju da je
potreban sistemski odgovor kao bi se suzbio njegov uticaj. Sudeći prema sadržaju koji je
dostupan na internet najizraženiji je nacionalistički govor mržnje, kao i onaj koji se tiče
seksualnosti, ali ni čak naizgled bezazlene teme nisu lišene netoleratnog i mrziteljskog
govora. Pitanje, na koje za sada nema jedinstvenog ogovora, je šta je okidač za takav narativ?!


Tekst je nastao u okviru projekta “ NOH8” koji sprovodi Forum za razvoj demokratije (FORD). Projekat je finansiran kroz program Reporting Diversity Network 2.0 koji finansira EU. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Evropske unije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.