Piše: Ana Kruščić

Korona nam je mnogo uzela. Bezbrižnosti i slobode čini se najviše. Ipak, dokonost tokom lockdown-a, kao da je otvorila vrata svim ružnim riječima, a prste ohrabrila da to kuckaju po društvenim mrežama. Online prostor postao je jedno od najgorih mjesta za LGBTQ osobe. Zašto?

Na članke, reportaže, dokumentarce i sve druge formate u kojima se govori o pripadnicima/pripadnicama ove zajednice, susrijećemo se sa sijasetom govora mržnje. Šta nas navodi na taj oblik govora?

Shvatati LGBTIQ zajednicu kao udarac na tradicionalnu porodicu, može biti vaše mišljenje, ali prijetnje i uvrede nijesu način da  ga iskažete. Jednostavno objašnjeno, govor mržnje je verbalno zagovaranje i podsticanje mržnje, nasilja, diskriminacije, samim tim izražavanje uvrijedljivih i omalovažavajućih sadržaja, kao i ismijavanje, ponižavanje i dehumanizovanje određenih društvenih skupina i njihovih pripadnika/ica. Bez sumnje, LGBTIQ osobe su svakodnevno izložene riziku da postanu žrtva govora mržnje, nasilja i agresije.

Koliko ta riječ zna da zaboli, i ništa drugo. Ništa drugo, jer promijeniti neće, preorijentisati neće. Zaboljeće, isključivo će da boli, a to je potvrdila i pripadnica LGBT populacije M.V koja problem vidi u državi koja ne reguliše to kazneno djelo ni na jedan nacin.

“Govor mržnje na internetu je počeo rapidno da raste, pogotovo u zadnjih nekoliko godina. Ovo najviše pogadja manjinske grupe, pogotovo LGBT gradjane i gradjanke naše države. Količina govora mržnje upućena ovoj manjinskog grupi je ogromna, a problem nastaje kada shvatimo da naša država ne reguliše ovo kazneno djelo ni na jedan način. Počinioc/teljka se često kriju iza lažnih profila i time im je pružen još veči prostor za diskriminaciju i govor mržnje. LGBT osobe su meta prijetnji, ružnih i uvrjedljivih komentara, ismijavanja, podrugivanja i slično na dnevnoj bazi kada govorimo o internetu. Jasno je da svaki oblik govora mržnje utiče na mentalno zdravlje pojedinca, a to čini se biva zanemareno , i savjeti u vidu “ma šta te briga” tjeraju da te loše osjećaje potisnu. Ovo naravno direktno utiče na mentalno zdravlje naših sugradjana/ki koje je generalno takodje jako zanemareno u našem društvu, te na osjećaj sigurnosti i blagostanja u svakodnevnici. Da bi se prevenirao govor mržnje na internetu, cijeli se region mora ozbiljno pozabaviti sankcijama i kaznama za ovakva djela počinjena iz mržnje, a za sada se time bave samo pojedine nevladine organizacije, sa jako malo podrške od strane vlasti” kazala je pripadnica LGBT populacije M.V. za portal Pazisad.

Cilj ovog teksta jeste da pokušam da prepriječim put stavu i praksi da se LGBTQ osobama može reći apsolutno sve. Šta god pomislite, i gdje god se nalazili – na ulici, na radnom mjestu, u restoranu i, na kraju, u komentaru na online plaftormi. Društvene mreže su odličan prostori za komunikaciju i istraživanje. Međutim, iz tog raznovrsnog i bez cenzure i stege, okruženja,  svako malo  zapljusne talas agresivne, destruktivne i otrovne mržnje – u ovom slučaju, konkretno, poznate kao fenomen pod nazivom: govor mržnje. Svaka vijest koja se tiče LGBTIQ pripadnika/ica pod budnim je okom onih bez empatije, a sa željom da uvrijede. Pa to i rade, uvredama, prijetnjama i ismijavanjem. Postavlja se pitanje, snose li barem dio odgovornosti i web portali odnosno mediji koji (postoji vjerovanje) nastoje da što neutralnije izvještavaju i pišu o LGBTIQ zajednici? Ne znam baš.

“U sklopu programa praćenja slučajeva govora mržnje, diskriminacije i verbalnog nasilja u online prostoru, LGBT Forum Progres  formirao je 66 prijava i predao ih Upravi policije na dalje postupanje. Ove prijave se primarno odnose na komentare na društvenim mrežama koji na negativan način karakterišu LGBTIQ zajednicu, uz propratne prijetnje i govor mržnje”, podatak je iz 2019 godine, koji se odnosi na samo 30 dana tokom kojih su praćeni takvi slučajevi.

Nevladine organizacije koje se bave pravima LGBT osoba, znaju njihov položaj u društvu i bore se na svim poljima, pa tako i da govor mržnje uperen ka njima biva sankcionisan,  zalažu se za  izmjenu krivičnog zakonodavstva i oštrije kazne za počinioce, a jedna od njih je i NVO Sistem.

Neda Radović, foto: TV7

‘’Nažalost, u Crnoj Gori ima dosta ljudi koji su stigmatizovani zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, i nijesu u mogućnosti da u potpunosti uživaju svoja univerzalna ljudska prava. Lica koja pripadaju LGBT populaciji i dalje su u velikoj mjeri izložena riziku da postanu žrtve zločina iz mržnje ili incidenata motivisanih mržnjom. Kako živimo u savremenom društvu, svjedoci smo da je pristup javnom prostoru lakši nego ikada i da se putem društvenih medija i raznih platformi sve češće emituje govor mržnje, tj. za omalovažavaju se i napadaju određene društvene grupe ili pojedinci. Sankcije za govor mržnje su gotovo neprimjetne te zbog toga smatramo da je pravo vrijeme da kao država preventivno djelujemo kroz izmjenu krivičnog zakonodavstva i oštrijim kaznama za počinioce zaustavimo govor mržnje i podsticanje nasilja kako u realnom životu, tako i na internetu i društvenim mrežama”, riječi su Nede Radović ispred NVO SISTEM.

Ova tema je obimna i, nažalost, neiscrpna. Ipak, sem samih pripadnika/ca LGBT populacije, o govoru mržnje u online prostoru govore rijetki, među kojima su i predstavnici NVO Queer Montenegro. Izvršni direktor te NVO Danijel Kalezić na daleko je poznat javnosti kao neko ko se istinski bori i brine za ovu populaciju u našoj zemlji. U razgovoru sa njim otkrio nam je da  je govor mržnje u online prostoru najviše izražen, samim tim što ljudima koji mrze omogućava da se, pod različitim pseudonimima i lažnim profilima skrivenim imenima, izraze , u smislu širenja mržnje i na taj način se prikriju i uzbjegnu sankciju.

“Što se tiče govora mržnje u online prostoru prema LGBT osobama, pored toga što dolazi najčešće od strane političkih subjekata i odredjenih predstavnika religijskih organizacija, u online prostoru je najviše izražen samim tim što ljudima koji neze omogucava da pod različitim pseudonimima i lažnim profilima skrivenim izraze  u smislu širenja mržnje i na taj način se prikriju i uzbjegnu sankciju. Dakle sve je to omogućeno neadekvatnom zakonskom regulativom. Naime online mediji i portali su dužni da cenzurišu komentare na svojim platformama, ali sa druge strane na svojim društvenim mrežama nisu dužni da to

Kalezić, Foto: PR Centar

cenzurišu što dalje implicira da se taj govor mržnje najčešće i u najvećoj mjeri baš tamo dešava jer taj dio uopste nije regulisan. Uz to što to zakonski nije regulisano i ono što jeste ne procesuira se na način na koji bi trebalo. Ne možemo da kažemo da imamo kazne koje su odvraćajuće, već imamo blagu kaznenu politiku i kaznenu politiku koja nije ujednačena. Sve to zajedno omogućava jedan ambijent u kojem oni koji mrze imaju prostor da ispoljavaju svoju mržnju i nemaju adekvatno poruku od institucija sistema da to ponašanje nije dozvoljeno. Nažalost ovo jeste izraženo prema LGBT osobama, ali govor mržnje je domintan u Crnoj Gori unazad nekoliko godina, a tome su najviše doprinijele političke partije i druge organizacije koje profitiraju direktno od podgrijavanja  afmosfere mržnje u društvu. Tako da najveću odgovornost snose upravo oni” navodi Kalezić.

Boravak na internetu bi trebao da nam služi za informisanje i razonodu. Prostor zvani MOJ PROFIL je mjesto na kojem možete saznati više o meni, gledati i odlučiti da li vam prija moj sadržaj ili ne, pa ako izaberete da ne, to vam ne daje pravo da ‘sijete mržnju’. Tako je isto i sa tekstovima na onlinje platformi. I ne, par tekstova o LGBTQ osoba tokom sedmice, neće ukrasti slavu politici, fudbalskoj utakmici i neće loše uticati na vaspitanje djeteta. Dugine boje su sumboli seksualnosti, života, zdravlja, sunčeve svjetlosti, prirode, umjetnosti, harmonije i duha, a sve ovo, svako od nas nosi u sebi. I da, duga uvijek dolazi posle kiše. Nema razloga da nam smeta.

Tekst je nastao u okviru projekta “ NOH8” koji sprovodi Forum za razvoj demokratije
(FORD). Projekat je finansiran kroz program Reporting Diversity Network 2.0 koji finansira EU. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav
Evropske unije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *