Piše: Elhana Hamzić Kasmić

Po definiciji, čovjek je misaono biće, ima razum, svijest, moć govora. Jedno od temeljnih prava svakog čovjeka upravo je sloboda govora.

ŠTA KAŽU ZAKONI

Ko nam to garantuje slobodu govora?

Američki ustavopisci su to zacrtali u Ustavu komonvelta Pensilvanije od 28. 9.1776. godine: „Ljudi imaju prava na slobodu govora i pisanja i objavljivanja svojih osjećanja, stoga slobodu štampe ne treba ograničavati”. U Ustavu Virdžinije iz 1776. godine piše: „Sloboda štampe je jedan od velikih bedema slobode koju može ograničiti jedino despotska vlast”. Kasnije, u Ustavu SAD iz 1791, Prvi amandman, koji se odnosi na slobodu govora i slobodu štampe određuje „Kongres ne može donositi nikakav zakon o ustanovljenju državne religije, kao ni zakon koji zabranjuje slobodno ispovjedanje vjere, a ni zakon koji ograničava slobodu govora ili štampe ili prava naroda na mirne zborove i na upućivanje peticija vladi za ispravljanje nepravdi”
Članom 38 Ustava Crne Gore jamči se sloboda govora i javnog istupanja.
A da li je u praksi stvarno tako?
Jedan od najboljih primjera kolika je žrtva slobode govora jeste indijsko-britanski književnik Salman Ruždi, koji od 1989. živi u strahu za svoj život, nakon što je iranski ajatolah Homeini izdao fatvu zbog njegovog romana “Satanski stihovi”, koji navodno vrijeđa vjerska osjećanja muslimana i proroka Muhameda.
Napadač ga je, prije nekoliko dana, preciznuje 12. avgusta izbo nožem na sceni na književnom događaju u Šatagvi, uglednoj američkoj instituciji u sjevernom dijelu Njujorka.
Kanadska književnica Margaret Atvud kazala je da Ruždi nije planirao da postane heroj slobode govora, ali sada to jeste. “Pisci svuda – oni koji nisu vladini plaćenici ili roboti ispranog mozga – duguju mu ogromnu zahvalnost”, navela je Atvud.

INETRNET DOPRINIO SLOBODI GOVORA

Pojavom interneta sloboda govora je postala još izraženija, a često pogrešno shvatanje ovog, Ustavom zagarantovanog, prava lako prelazi u govor mržnje. Kako se razvijaju društvene mreže i umnožavaju kanali komunikacije, tako je sve teže ispratiti govor mržnje i reagovati adekvatno na na njega.
Govor mržnje u online prostoru najčešće je prisutan na portalima ili njihovim profilima na društvenim mrežama. Iako je Zakon o medijima u Crnoj Gori usvojen prije nepune dvije godine i predviđa novčane sankcije za objavljivanje na internetu sadržaja kojima se širi mržnja i podstiče na nasilje, uključujući i nacionalni šovinizam, govor mržnje, mizoginiju, te pojave su u porastu.

VERBALNI NAPADI SVE ČEŠĆI

Mnogo je primjera gdje sloboda govora uveliko prelazi u govor mržnje, a najčešće mete su žene, posebno one iz javne sfere. Tako redovno možemo pročitati u komentarima gnusne poruke upućene poslanicama, ministarkama, pjevačicama, glumicama itd. Komentari su pretežno oko njihovog izgleda, da li su radile ili bi trebalo da urade estetske zahvate isl.
Jedan od poslednjih primjera gdje je sloboda govorA uveliko zagazila u čisti govor mržnje jeste brutalni verbalni napad na poslanicu Demokratske partije socijalista Dragica Sekulić koja je kritikovala mjere tadašnjeg ministra ekonomskog razvoja Jakova Milatovića, kojima je predložio da svako novorođenče, u opštini sa negativnim prirodnim priraštajem dobije hiljadu, a pozitivnim 500 eura. Milatović je tim povodom održao sastanak sa mitropolitom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Joanikijem.

Sekulić je na Tviteru navela da “ukoliko izabereš da rodiš u određenoj opštini dobićeš 500 ili 1.000 eura, uz blagoslov popa. Malo li je na ovu skupoću”, osvrnuvši se i na taj sastanak.
To je bio povod da na Fejsbuk stranici portala Volim Podgoricu, koja je objavila njen tvit, bude napadnuta najvulgarnijim uvredama po osnovu rodne pripadnosti. Skoro 400 komentara, u kojima dominira govor mržnje.
Napad na Sekulić su osudile gotovo sve opozicione partije, kao i nevladine organizacije i poslanice iz crnogorskog parlamenta, uz apele nadležnima da hitno reaguju.
Često se i u komentarisanju manjinskih naroda itekako pređe granica, pa osim pogrdnih nadimaka pripadnicima neke manjinske zajednice (Cigani, Balije, Šiptari…) redovno se mogu pročitati pozivi na linč, klanje, vješanje.
Prije nekoliko dana dva mlada momka (20 i 21 godina) tragično su stradala u saobraćajnoj nesreći, a komentar koji je zgrozio javnost je glasio “Dva Cetinjanina manje”.

MURIĆ: I MEDIJI ŠIRE GOVOR MRŽNJE

Amina Murić iz Inicijative mladih za ljudska prava smatra zabrinjavajućom pojavu da se govor mržnje i online nasilje sve češće koriste za diskreditaciju neistomišljenika i digitalnog uništavanja reputacije u savremenom društvu.

“Pristup javnom prostoru je postao lakši nego ikada i to razvojem različitih internet platformi. Na ovaj način, otvorena su vrata mnogim pojedincima, ali i medijima da vrlo jednostavno saopšte široj javnosti svoje stavove i ideje, ali je takođe stvorilo prostor za mnogo brže širenje govora mržnje, nasilja u online prostoru, te mizoginije, šovinizma i slično. Ovo često obeshrabruje pojedince koji bi ukazali na neke anomalije u društvu da učestvuju u javnom prostoru. Oni često budu obeshrabreni, bojeći se upravo različitih napada, te govora mržnje, klevete i slično.
Upravo nam je ovdje potrebna jasna primjena Zakona o medijiima. Do sada smo čuli za mnoge primjere govora mržnje u online prostoru, ali nismo vidjeli na djelu adekvatnu reakciju državnih organa, odnosno, primjenu zakona u dijelu sankcionisanja ovakvih pojava”, navodi Murić, ističući da je pohvalno to što je zakon u ovom dijelu unaprijeđen, ali je kako dodaje porazno to što je broj slučajeva govora mržnje mnogo veći od broja procesuiranih slučajeva, koji bi sigurno predstavljali dobar primjer i eventualno spriječili neke buduće slične slučajeve.

SLOBODA GOVORA NUŽNA ZA POZITIVNE PROMJENE

“Nadležni državni organi ovakvim postupanjem kao da nam poručuju da je najbolje da ćutimo i da ne razmišljamo kritički, kako bismo izbjegli govor mržnje i online nasilje. Zato se medijima i pojedincima mora obezbijediti sloboda govora kako bismo svi zajedno uticali na pozitivne promjene u društvu, ali isto tako moramo obezbijediti zaštitu od govora mržnje i prije svega njegovo sprečavanje”, smatra Murić.
Prema njenim riječima, konkretnim primjerima vladavine prava, odnosno, primjene Zakona o medijima, država mora vrlo pažljivo uspostaviti ovaj balans, te učiniti online prostor bezbjednijim za sve. “U misiji unapređenja online diskursa važnu ulogu imaju i sami mediji koji moraju biti svjesni svoje odgovornosti i iskoristiti sve mehanizme koji su im na raspolaganju u svakodnevnom radu kako bismo kao društvo iskoračili u pogledu poštovanja slobode govora, zaštite javnog prostora, ali i svakog pojedinca”, kaže Murić.
Dakle, možemo zaključiti da u Crnoj Gori, ali i svuda u svijetu granica između slobode govora i govora mržnje ne postoji ili je toliko tanka da je svi lako preskoče. 

Tekst je nastao u okviru projekta “ NOH8” koji sprovodi Forum za razvoj demokratije
(FORD). Projekat je finansiran kroz program Reporting Diversity Network 2.0 koji finansira EU. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav
Evropske unije.