Piše: Dragana Đurišić

…„Online mediji treba da definišu svoja interna pravila vezano za komentare trećih osoba. Ova pravila treba da imaju za cilj izbjegavanje nezakonitog i neetičkog sadržaja uz puno poštovanje slobode izražavanja.“… (Kodeks novinara / novinarki CG, Načelo II)


U poslednjih deset godina, sudovi u Crnoj Gori donijeli su ukupno 11 krivičnih presuda, deset zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i jedan zbog izvršenja djela rasna i druga diskriminacija. Sve presude su osuđujuće, osam pravosnažno. Svjesnim djelovanjem u online zajednici pojedinci ispaštaju
primjenom kazni, a trajno ostavljaju posledice na društvo.

U novijoj literaturi virtuelna stvarnost može se objasniti kao posredno proizvođenje stvarnosti, tehničkim pomagalima, koja može značiti bijeg iz zbilje u nepostojeću stvarnost kojom se uspostavlja puna kontrola nad čovjekom i njegovim postupcima. Tako stvaranje imidža postaje posebna društvena djelatnost, a mediji u najširem smislu osnovni kanal njegove promocije. Ovim oblikom “pričanja priče” mogu se stvoriti i vrijedna djela savremene proze, ali isto tako može se ostati u domenu trivijalnosti, intrige i laži, što jesu obilježja, kako mnogi autori navode novonastale “medijske kič egzistencije”.


Ukoliko je virtuelna komunikacija pristojna i zasnovana na kulturnim vrijednostima pospješiće napredak zajednice istovremeno ostati bez miješanja nadležnih organa. Međutim učesnici komunikacije kroz iskazivanje osjećanja uznemiravaju druge (prijetnje, uvreda, osveta) u onlajn prostoru, često i bez jasne
svijesti šta čine, odnosno nisu svijesni da je njihovo ponašanje kvalifikovano kao krivično djelo. Tako prouzrokuju osjećaje straha, uznemirenosti, stramote, … I šta kad se prevaziđu pravila lijepog ponašanja?
Podaci nadležnih institucija pokazuju činjenično stanje. Nazalost dio duštva sa ovim podacima nije upoznat, dostupni su svakom pojednicu i treba da nam služe kao opomena.

Krivični zakonik Crne Gore prepoznaje tri krivična djela koji inkriminišu govor mržnje i to krivična djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje (član 370 KZCG), rasna i druga diskriminacija (član 443 KZCG) i povreda ravnopravnosti (član 159 KZCG). Od ova tri dva se primjenjuju u praksi, nije poznato da je govor
mržnje ikada kvalifikovan kao krivično djelo definisano članom 159, KZCG. Govor mržnje u svim predmetima bio je u vezi s nacionalnošću ili vjerom. Pod ovim krivičnim djelom je isključivo tretiran govor s elementima prijetnji nasiljem i pozivanja na nasilje. Viši sud u Podgorici prošle godine pravosnažno uslovno osudio je osobu zbog izvršenja krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje na kaznu zatvora od šest mjeseci, koja se neće izvrštiti ako ne učini novo krivično djelo u
roku od dvije godine od pravosnažnosti.


“Sud je utvrdio da je on javno podsticao na mržnju i nasilje prema albanskom narodu u Crnoj Gori izražavajući negativan stav prema njima i produbljujući na taj način nacionalnu i vjersku mržnju među narodima koji žive na prostoru Crne Gore. Okrivljeni je bio svjestan da komentarom poziva na
mržnju i nasilje i to je htio, rekavši da je time odgovarao na navodni poziv na nasilje sa nepoznatog Fejsbuk profila koji je obrisan.”


Viši sud u Podgorici prošle godine pravosnažno je osudio osobu na kaznu zatvora od 10 mjeseci i 50 eura troškova krivičnog postupka zbog izvršenja krivičnog djela iz čl. 370 st. 1 KZCG.


“Sud je utvrdio da je prilikom prenosa koji je uživo pratio neodređen broj osoba objavio komentar koji je svojim značenjem i porukom mogao podstaći na mržnju prema pripadnicima srpske nacionalnosti u Crnoj Gori i izazvati produbljivanje nacionalne mržnje, naročito imajući u vidu tada aktuelna politička dešavanja. Sud je ocijenio da je osoba bila svjestan da svojim radnjama može dovesti do produbljivanja nacionalne mržnje među narodima koji žive u Crnoj Gori i da je postupao s eventualnim umišljajem.”


Sud za prekršaje 2020. godine izrekao novčanu kaznu u iznosu od 250 eura i 20 eura na ime troškova prekršajnog postupka iz čl. 19 Zakona o javnom redu i miru Crne Gore.

“Osoba je na portalu javnog servisa objavila komentar kojim je vrijeđala drugog po osnovu nacionlne pripadnosti”..


Ombudsman u izvještaju 2021. godine kroz preporuke poziva na podizanje dodatne svijesti o važnosti poštovanja različitosti, a istovremeno da se za nepoštovanje reaguje izricanjem djelotvornih i proporcijonalnih sankcija. Zaštitnik podsjeća i na preporuke za koje i dalje postoji potreba angažovanja državnih institucija na implementaciji.


Jedinu presudu za izvršenje krivičnog djela Rasna i druga diskriminacija izrekao je Osnovni sud u Kotoru 2015. godine.


“Osoba je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora od tri mjeseca i uplatu 55 eura troškova postupka zbog izvršenja krivičnog djela rasna i druga diskriminacija. Sud je ocijenio da je okrivljeni kršio osnovna ljudska prava i slobode oštećenom zbog razlike u seksualnoj orijentaciji.”


Ovi primjeri pokzauju koliko moramo biti oprezni u komentarsanju na društvenim mrežama istovremeno i mediji kao moderator komentara i pojedinci koji javno saopštavaju svoj stav. Svakako ne smijemo zanemariti pravo javnosti da zna i pravo pojedinca na slobodu izražavanja.

PRAKSA EVROPSKOG SUDA


Evropski sud kada odlučuje o granicama između govora koji se može dozvoliti i nedozvoljenog govora uzima u obzir: politički i društveni kontekst u vrijeme govora, cilj govornika, ulogu i status govornika u društvu, sadržaj govora, formu distribuiranja govora i prirodu publike.

Konačno u Crnoj Gori u većoj mjeri počeo je da se kažnjava govor mržnje na društvenim mrežama kaže građanska aktivistkinja, ombudsmanka Vijesti i Monitor-a, Paula Petričević, ali ipak dodaje da nisu dovoljno vidljive važne osuđujuće presude koje pokazuju da govor mržnje nije samo zakonom zabranjem
već da je i de facto postao knažnjiv u Crnoj Gori.


„Mediji uglavnom razumiju i uvažavaju značaj ove teme, ali još uvijek ne vode dovoljno računa o doslednoj primjeni zakona, Kodeksa novinara i novinarki CG i pravila komentarisanja koje u određenoj mjeri portali samostalno formulišu“, ističe Petričević.

Ona objašnjava da su obučeni, nepristrasni i adekvatno plaćeni moderatori/ke neizostavna karika u lancu odgovornosti za govor mržnje na društvenim mrežama.


“Za suzbijanje rasprostranjenog govora mržnje na internetu posebno je važna obaveza osnivača internetskih publikacija da uklone komentar koji predstavlja „očigledno nezakonit sadržaj“, kakav je gore citiran, i to bez odlaganja, najkasnije u roku od 60 minuta od saznanja ili dobijanja prijave drugog lica. Predviđene su i prekršajne kazne za nepostupanje u skladu s ovom obavezom.” (Zakon o medijima CG)

Umjesto komentara satkanih od riječi i djela svkodnevnog života dobili smo svakodnevicu kojoj je krov, kako to Danilo Kiš slikovito kaže satkan od „laže i paralaže“.

Tekst je nastao u okviru projekta “ NOH8”koji sprovodi Forum za razvoj demokratije (FORD). Projekat je finansiran kroz program Reporting Diversity Network 2.0 koji finansira EU. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Evropske unije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.